Izgled Varaždina kroz povijest
Urbanistički razvoj Varaždina teče stoljećima. Na njegovom se tlu i danas jasno ističu tri prastare prometne crte. To su ceste čiji latinski, povijesni nazivi, svjedoče da se radi još o rimskim prometnicama koje su povezivale Petrijanec (Aqua Viva), Varaždinske Toplice (Aquae Iasae) i Ludbreg (Iovija). Između tih cesta u ranom srednjem vijeku stoji županski castrum*. Uz njega nastaje naselje koje već 1209. godine dobiva status kraljevskog i slobodnog grada.
U prvoj polovini 13. stoljeća sagrađena je u središtu grada ivanovačka crkva svetog Ivana Krstitelja. Proširena cesta uz crkvu oblikuje prvi varaždinski trg.
Već u 15. stoljeću Varaždin je zaštićen palisadama i grabištima. Na trgu je srednjovjekovna crkva svetoga Nikole. Oblikovana su predgrađa. U južnom predgrađu sagrađena je crkva svetoga Vida.
Neposredna opasnost od Turaka u 16. stoljeću uvjetuje urbanistički razvoj grada pa započinje pregradnja feudalne utvrde i izgradnja visokih zemljanih nasipa s bastionima i zidovima oko cijeloga grada. Nekadašnja srednjovjekovna tvrđava pretvorena je u suvremeni “Wasserburg”*. Obnovu su izveli talijanski graditelji iz okolice Coma pod vodstvom Domenica del Aglia, glavnog arhitekta Slavonske granice. Unutar gradskih zidova srednjovjekovnom se rasteru ulica prilagođavaju nove građevine. Već od 16. stoljeća trg uz crkvu svetog Ivana Krstitelja gubi na važnosti, a prvenstvo dobiva prostor na kojem još od 1523. godine stoji Gradska vijećnica.
Prestankom turske opasnosti u 17. stoljeću dolazi do znatnog graditeljskog zamaha unutar gradskih zidina i u predgrađima. Obnavljaju se postojeće, ili grade nove pojedinačne zgrade i cijeli sklopovi zgrada u stilu baroka. Najznačajniji su zahvati barokna obnova župne crkve svetoga Nikole i sada već Franjevačke crkve svetoga Ivana Krstitelja uz koju se gradi novi samostan. Kao posve novi i urbanistički posebno istaknuti sklop u 17. stoljeću nastaje Isusovački samostan i monumentalna crkva Uznesenja Marijinog. Tijekom prve polovine 18. stoljeća sagrađen je Uršulinski samostan i crkva Rođenja Isusovog te Kapucinski samostan i crkva Svetog Trojstva u zapadnom predgrađu. Izvan gradskih zidina izgrađena je crkva svetoga Florijana. U gradu i u predgrađima postoje brojne rezidencije hrvatskog plemstva, među kojima se ističu palače Drašković i Keglević.
Požar je 1776. godine uništio velik dio unutarnje varoši te bitno utjecao na kasniju izgradnju grada. Slika današnjeg središta Varaždina nastala je obnovom postojećih zdanja nakon te katastrofe.
Velika promjena urbane slike grada nastaje nakon 1807. godine kada započinje rušenje gradskih utvrda i zasipavanje nekadašnjih opkopa. Na novim prostorima nastaju tada značajne historicističke građevine, među kojima se monumentalnošću ističe zgrada varaždinskog kazališta, podignuta 1873. godine. U samom središtu grada izmijenio se lik glavnog gradskog trga izgradnjom dviju historicističkih građevina koje su svojim velikim masama bitno umanjile njegov nekad skladan izgled.
KULA STRAŽARNICA STAROGA GRADA
Ulazna kula u prostor Staroga grada, smještena uz porušeni jugoistočni grudobran, ostatak je obrambenog sustava tvrđave. Renesansna građevina s visokim kamenim dovratnikom ulaznih vratiju, pomičnim mostom i nizom prozora na katu bila je stan zapovjednika tvrđavske straže i smještaj za vojnike tijekom ratova s Turcima u 16. i 17. stoljeću. Kula je obnovljena u izvornom obliku prema prikazu na akvarelu iz 18. stoljeća, rad neutvrđenog autora. Akvarel se čuva se u Državnom hrvatskom arhivu u Zagrebu.
VARAŽDINSKA FEUDALNA UTVRDA - STARI GRAD
Najvažnija i najveličanstvenija povijesna građevina grada Varaždina, spomenik hrvatske graditeljske baštine nulte kategorije, je Stari grad. U njemu je bilo sjedište feudalne uprave, vlasnički i politični razdvojeno od kraljevskog i slobodnog grada Varaždina. Tvrđava je bila kraljevsko vlasništvo i posjed brojnih feudalnih obitelji koje su u njoj stalno ili povremeno boravile; grofova Celjskih, Vitovaca, Korvina, Brandenburga i Ungnada. Ženidbom Tome Bakača Marijom Ungnad 1584. godine, došla je u posjed obitelji Erdödy čije je vlasništvo bila sve do 1925. godine. Današnja utvrda građena je od 14. do 19. stoljeća. Najstariji sačuvani vidljivi dijelovi su dvije gotičke kule građene na starijim temeljima, kasnije uklopljene u renesansni “Wasserburg”* iz 16. stoljeća.
Unutar južne gotičke kule i na njenom sjevernom zidu, vidljivi su ostatci veličanstvenog šiljastog luka, nekadašnjeg glavnog ulaza u srednjovjekovnu tvrđavu. Unutrašnjost prizemlja glavne gotičke kule, urešena je lučno svedenim kamenim reljefima s motivima ribljeg mjehura i rozeta, najljepšim primjerima svjetovne gotičke plastike u sjevernoj Hrvatskoj. Radi obrane od Turaka, tijekom trideset godina 16. stoljeća, izvršena je preobrazba srednjovjekovne varaždinske tvrđave u suvremenu dobro branjenu tvrđavu – dvor, okružen visokim zemljanim nasipima i opkopima ispunjenima vodom.
Pregradnju je izveo talijanski graditelj iz Coma, Domenico del Aglio, sa suradnicima. On je bio glavni graditelj utvrda na Slavonskoj granici, a u Varaždin je došao je na poziv vlasnika tvrđe, komandanta granice Ivana Ungnada.
Pregradnjom je nekadašnja gotička obrambena tvrđava dobila obilježje suvremenog renesansnog dvora ugodnog za stanovanje. U njenoj su unutrašnjosti dva prostrana dvorišta s otvorenim hodnicima sa stupovima i lukovima, građenim prema talijanskim uzorima. Plohe zidova su oslikane sgrafitima. Na južnom dijelu nekadašnje ulazne kule probijen je dvostruki prozor uokviren klesanim doprozornicima, urešenima vegetabilnom plastičkom dekoracijom i grbom baruna Ivana Ungnada, vlasnika tvrđe.
Zbog osobitog obilježja koje mu je dao autor, nazivamo ga “Del Aglijevim” prozorom. Tijekom 17. stoljeća obavljane su pregradnje koje nisu bitno mijenjale izgled utvrde. Izgrađena su dva unutarnja stubišta koja su dodatno povezala katove. Današnji je oblik tvrđava dobila tijekom potpune obnove dovršene 1989. godine, rađene prema izvornim nalazima utvrđenim tijekom konzervatorskih istraživanja koje je radio Restauratorski zavod Hrvatske iz Zagreba. Od 1925. godine u Starom gradu su smještene bogate umjetničke zbirke Kulturnopovijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin.
